PUSTI ME DA ŽIVIM
PUSTI ME DA ŽIVIM
U posljednje vrijeme mogli ste vidjeti kako ispod mojih slika koje objavljujem na društvenim mrežama piše "pusti me da živim"!
Često me pitate što mi to znači? Pa eto, odlučila sam napisati kolumnu kako bih vam pojasnila, a ne svakom pojedinačno tumačila.
Zapravo, slogan je posuđen od gdina. Emira Granofa kojem ovim putem i zahvaljujem, jer je zbilja sjajan, a značenje mu je izuzetno kompleksno.
Moj dan od 24 sata je prekratak za sve što bih htjela napraviti, stoga nemam vremena za tračeve i brigu oko tuđih života. Izuzetno cijenim i poštujem svaku sekundu koja mi je darovana. Moj život je toliko dinamičan i ispunjen da mi tuđi životi ništa ne predstavljaju. I kad imam malo slobodnog vremena, opet ga posvetim sebi, proispitujući se, da li sam nešto mogla i drugačije uraditi. Sve što tražim od svih oko mene, jest da me puste, da me puste da živim!! Ima nekoliko posljednjih godina kako se ne bavim niti teškim temama. Ne čitam ružne priče, ne čitam crnu kroniku, ne slušam ljude koji stalno pričaju o problemima, jednostavno ne želim da mi išta loše dopire do mene. I mogu vam reći, da mi to uspijeva. Kad mi netko počne sa pričama; Znaš šta se desilo, a po tonu glasa već znam da će priča krenuti u negativnom smjeru, pa znaš li tko je umro, a to bude neka baba od susjedine matere, e pa ne ona nego prijateljica od njenog brata .....ili slični primjeri, samo kažem; "zašto to meni govorite"? Zar vam ja izgledam kao netko to želi slušati? Ponekad zvučim bezobrazno, a zar i oni nisu bezobrazni kad me žele opterećivati sa nebitnim informacijama koje će mi dan opteretiti. I šta oni imaju od toga? Ništa što me se direktno ne tiče, ne dozvoljlavam da me dotiče. "Brate, pusti me na miru"! Period kad mi je otac bio bolestan, jedan je od najgorih u mojem životu. Otac mi je imao karcinom i dugo godina smo se borili na sve moguće načine. Moja mama koja je bila s njim stalno, svaki dan bi mi pokušala ispričati tko je još bolestan i ima karcinom, a ja te ljude uopće ne znam. Prvo sam bila pristojna, pa bih odslušala, ali ubrzo, kad sam vidjela da ja kasnije o tome stalno razmišljam, samo sam rekla dosta! Kao da je svoju bol i tugu olakšavala sebi na taj način. Ljutila sam se na nju, jer je takve priče donosila u kuću i mojem tati to prepričavala. Ali, te priče nikad nisu imale sretan kraj. Kad ne bih mogla izbjeći temu ili baš tad otići iz kuće da to ne slušam, pitala bih je ? "Imaš li nam sad nešto lijepo za ispričati"? Ne mislim da je to namjerno radila, ona nije upućena u zakon privlačenja i ne zna sve što ja znam. Svaki dan bi joj govorila da mene to ne zanima i da meni ne priča o sličnim temama. Ubrzo je prestala!! Shvatila je da samnom ne može o tome. Ja sam do posljednjeg dana vjerovala da će moj otac ozdraviti, lakše mi je bilo tako živjeti. Ona je živjela u strahu svaki dan, a ja sam živjela u vjeri svaki dan. Moj život je bio puno bolji od njenog bez obzira na ishod koji se desio. Godinu prije oca, umrla mi je sestra, a godinu prije, na nebo je otišlo najdraže moje stvorenje! Nakon što sam preživjela sve te tragedije vjerujte da mi nitko neće stati na put da ovaj život proživim najbolje što znam. Moje dijete, moji prijatelji, moja obitelj je blago koje imam i koje ću zaštiti na sve moguće načine i neću dopustiti da nas itko svojim lošim namjerama poremeti u našim naumima. Sigurna sam da sad svatko od vas koji čitate moju kolumu želite isto, a to je da vam se nitko na niti jedan loš način ne petlja u život i da vas pusti da živite! E, kad bi svatko vodio brigu samo o sebi i svojim namilijima, slogan ne bi bio niti potreban. Pusti me da živim, da dišem punim plućima, da uživam u životu, da volim, da budem voljen,.....samo me pusti!!!!
U posljednje vrijeme mogli ste vidjeti kako ispod mojih slika koje objavljujem na društvenim mrežama piše "pusti me da živim"!
Često me pitate što mi to znači? Pa eto, odlučila sam napisati kolumnu kako bih vam pojasnila, a ne svakom pojedinačno tumačila.
Zapravo, slogan je posuđen od gdina. Emira Granofa kojem ovim putem i zahvaljujem, jer je zbilja sjajan, a značenje mu je izuzetno kompleksno.
Moj dan od 24 sata je prekratak za sve što bih htjela napraviti, stoga nemam vremena za tračeve i brigu oko tuđih života. Izuzetno cijenim i poštujem svaku sekundu koja mi je darovana. Moj život je toliko dinamičan i ispunjen da mi tuđi životi ništa ne predstavljaju. I kad imam malo slobodnog vremena, opet ga posvetim sebi, proispitujući se, da li sam nešto mogla i drugačije uraditi. Sve što tražim od svih oko mene, jest da me puste, da me puste da živim!! Ima nekoliko posljednjih godina kako se ne bavim niti teškim temama. Ne čitam ružne priče, ne čitam crnu kroniku, ne slušam ljude koji stalno pričaju o problemima, jednostavno ne želim da mi išta loše dopire do mene. I mogu vam reći, da mi to uspijeva. Kad mi netko počne sa pričama; Znaš šta se desilo, a po tonu glasa već znam da će priča krenuti u negativnom smjeru, pa znaš li tko je umro, a to bude neka baba od susjedine matere, e pa ne ona nego prijateljica od njenog brata .....ili slični primjeri, samo kažem; "zašto to meni govorite"? Zar vam ja izgledam kao netko to želi slušati? Ponekad zvučim bezobrazno, a zar i oni nisu bezobrazni kad me žele opterećivati sa nebitnim informacijama koje će mi dan opteretiti. I šta oni imaju od toga? Ništa što me se direktno ne tiče, ne dozvoljlavam da me dotiče. "Brate, pusti me na miru"! Period kad mi je otac bio bolestan, jedan je od najgorih u mojem životu. Otac mi je imao karcinom i dugo godina smo se borili na sve moguće načine. Moja mama koja je bila s njim stalno, svaki dan bi mi pokušala ispričati tko je još bolestan i ima karcinom, a ja te ljude uopće ne znam. Prvo sam bila pristojna, pa bih odslušala, ali ubrzo, kad sam vidjela da ja kasnije o tome stalno razmišljam, samo sam rekla dosta! Kao da je svoju bol i tugu olakšavala sebi na taj način. Ljutila sam se na nju, jer je takve priče donosila u kuću i mojem tati to prepričavala. Ali, te priče nikad nisu imale sretan kraj. Kad ne bih mogla izbjeći temu ili baš tad otići iz kuće da to ne slušam, pitala bih je ? "Imaš li nam sad nešto lijepo za ispričati"? Ne mislim da je to namjerno radila, ona nije upućena u zakon privlačenja i ne zna sve što ja znam. Svaki dan bi joj govorila da mene to ne zanima i da meni ne priča o sličnim temama. Ubrzo je prestala!! Shvatila je da samnom ne može o tome. Ja sam do posljednjeg dana vjerovala da će moj otac ozdraviti, lakše mi je bilo tako živjeti. Ona je živjela u strahu svaki dan, a ja sam živjela u vjeri svaki dan. Moj život je bio puno bolji od njenog bez obzira na ishod koji se desio. Godinu prije oca, umrla mi je sestra, a godinu prije, na nebo je otišlo najdraže moje stvorenje! Nakon što sam preživjela sve te tragedije vjerujte da mi nitko neće stati na put da ovaj život proživim najbolje što znam. Moje dijete, moji prijatelji, moja obitelj je blago koje imam i koje ću zaštiti na sve moguće načine i neću dopustiti da nas itko svojim lošim namjerama poremeti u našim naumima. Sigurna sam da sad svatko od vas koji čitate moju kolumu želite isto, a to je da vam se nitko na niti jedan loš način ne petlja u život i da vas pusti da živite! E, kad bi svatko vodio brigu samo o sebi i svojim namilijima, slogan ne bi bio niti potreban. Pusti me da živim, da dišem punim plućima, da uživam u životu, da volim, da budem voljen,.....samo me pusti!!!!
Primjedbe
Objavi komentar