LAŽNI PRIJATELJI
LAŽNI PRIJATELJI
Stara poslovica kaže; rodbinu dobivaš, a prijatelje, biraš!
A, ako te dopadnu lažni prijatelji, onda je to gore od bilo koje rodbine i nesreće koja te snašla. Kroz život upoznajemo puno ljudi, neki se zadrže, a neki odlaze. Najgori su oni koji su lažni, a opstaju. Ja nemam sposobnost "na prvu" prepoznati kakav je tko, meni su svi dobri, ali zato imam sposobnost, kad mi dođe do mozga, eliminirati nekog lošeg iz života. Meni nikad ne padne na pamet, bez obzira koliko imam godina, da me netko laže. Uvijek postavljam isto pitanje, pa zašto bi lagao? Tako izgleda kad stvari gledate sa svog stajališta i to je krivo. Kako prepoznati da je netko pored vas lažljivac? Što bi značilo, da ljude treba testirati? Pa kako bi se vi i oni tada osjećali? Koliko dugo treba da bi stekli povjerenje u nekoga? Ili koliko testova taj netko mora proći? Da li i tada imate garanciju? Smatram da kalkulacija osim u poslu nije poželjna. To je ekonomski termin, nije za međuljudske odnose, pogotovo kad je riječ o prijateljstvu. Nedavno sam raskrstila sa jednom prijateljicom, koja me stalno lagala, a to sam ustanovila nakon godinu ipo druženja. Bila mi je poput sestre, ali sestre se ne lažu. Danas više nije u mojem životu, bez obzira koliko sam joj vjerovala i voljela je. To bi bio jedan primjer lažnog prijateljstva. A kako ti tek ti lažni prijatelji mogu život uništiti. Razlozi zašto to rade su razni, a sve vam se događa iza leđa. Takvi ljudi uz to što lažu su i izuzetno lošeg karaktera, jer inače se ne bi niti koristili lažima, a pogotovo na takav način utjecali na živote nekih koji im vjeruju. Tako jedna meni draga muška osoba ima pored sebe prijatelja, lažljivo zlo. On to još ne vidi, bez obzira što mu je taj svoje otrovne pipke isprepleo njegovim životom. Tako je izgubio djevojku i sve dobro što su mogli imati. Njegovoj curi, dok ga nije bilo, uvaljivao je drugog svog prijatelja. Pa nije baš mala stvar! Sreća ta cura je ispravna i iskrena, pa je to sve svojem dečku ispričala. Tom ološu bio je cilj odmaknuti svog prijatelja od djevojke, jer je on nesretan i ostavljen, pa zašto bi njegov prijatelj bio sretan. Da se vratim, na kraju je uspio u svojim lošim namjerama, a ta cura nije s njim danas u vezi, a on dijeli svoj životni prostor sa lažnim prijateljem. A što je najgore od svega, on ne kuži da ima ljudsku ološ pored sebe. Što sve može očekivati i što će mu se događati u daljnjem životu, bolje je niti ne znati. Neka mu je sa srećom! Ako netko ima iskustva sa lažovima, onda sam to ja svakako. Već sam pisala kolumne na ovu temu, a jednom ću i knjigu napisati o lažnim ljudima i prijateljstvima. Ima i onih lažnih prijatelja kojima pomažeš, jer imaju objektivnih problema, a kad se izdignu ili barem prividno izdignu iz situacije, zabiju ti kolac, da si požalio što si ih ikad upoznao. Smatram da je imati prijatelja isto kao i imati bogastvo, pa i vrijednije. Jer, kad imate sve na svijetu, mislim na materijalno, a nemate nikog svog za podijeliti to, isto je kao da si sirotinja, još i gore. Takve stvari se događaju imućnim ljudima, koje svi, uglavnom žele iskoristiiti. Većini to i uspijeva, samo nikad nisam shvatila, da li im to ti "bogataši" dopuštaju ili to ne vide. Pa ne bi niti imali bogastvo da su glupi, vjerojatno su navikli na razne ulizice, pa ih puštaju iz isto nekih svojih razloga. Interesi i samo interesi!! Nekome mali, nekome veliki! Iskrenosti i pravog prijateljstva, nema niti na vidiku. Da li je to uopće svima bitno? Možda nemamo svi iste prioritete u životu. Neki su naučili biti vukovi, drže sve za sebe, ali takvi životi su siromašni. Neki su razočarani i tvrde da prijatelji ne postoje. Možda nisu niti oni spremni ponuditi svoju ljubav za prijateljstvo, pa makar i fulali. Šta ima veze, iz pogrešaka učimo, barem bi trebali. Mada ja nisam baš najbolji primjer. Ako znamo da je pobjednik samo gubitnik koji je pokušao još jednom, ja ću uvijek biti ta koja će dati priliku novom prijateljstvu, jer ja gajim duh pobjednika. I da iznimka potvrđuje pravilo, za kraj ću dati još jedan primjer iz vlastitog života. Kod mene postoji šansa za novo, vrlo sam otvorena za nove ljude, prijateljstva, druženja. Međutim, kad jednom odem, više se ne vraćam. Uvijek imam dobre razloge za odlazak koji su se nakupljali. Jednom sam otišla od jedne svoje prijateljice i dvije godine, bile smo razdvojene. U periodu u kojem smo bile razdvojene, nedostajala mi je, a meni se to ne događa kad odem. Pustila sam vrijeme da odradi svoje, a vrijeme nas je ponovo spojilo. U početku sam bila malo skeptična, jer mi je takva situacija bila nešto novo, nisam znala da li ispravno postupam, jer to nikad nisam napravila. Dopustila sam emocijama da me vode, a one uvijek znaju ispravan put. Danas dok ovo pišem sretna sam i zahvalna što sam dala sebi priliku. Što sam njoj dala priliku, što ovaj život daje prilike da budemo sretni i sa onima pored kojih nam je mjesto. Hvala ti draga moja na prijateljstvu!
Stara poslovica kaže; rodbinu dobivaš, a prijatelje, biraš!
A, ako te dopadnu lažni prijatelji, onda je to gore od bilo koje rodbine i nesreće koja te snašla. Kroz život upoznajemo puno ljudi, neki se zadrže, a neki odlaze. Najgori su oni koji su lažni, a opstaju. Ja nemam sposobnost "na prvu" prepoznati kakav je tko, meni su svi dobri, ali zato imam sposobnost, kad mi dođe do mozga, eliminirati nekog lošeg iz života. Meni nikad ne padne na pamet, bez obzira koliko imam godina, da me netko laže. Uvijek postavljam isto pitanje, pa zašto bi lagao? Tako izgleda kad stvari gledate sa svog stajališta i to je krivo. Kako prepoznati da je netko pored vas lažljivac? Što bi značilo, da ljude treba testirati? Pa kako bi se vi i oni tada osjećali? Koliko dugo treba da bi stekli povjerenje u nekoga? Ili koliko testova taj netko mora proći? Da li i tada imate garanciju? Smatram da kalkulacija osim u poslu nije poželjna. To je ekonomski termin, nije za međuljudske odnose, pogotovo kad je riječ o prijateljstvu. Nedavno sam raskrstila sa jednom prijateljicom, koja me stalno lagala, a to sam ustanovila nakon godinu ipo druženja. Bila mi je poput sestre, ali sestre se ne lažu. Danas više nije u mojem životu, bez obzira koliko sam joj vjerovala i voljela je. To bi bio jedan primjer lažnog prijateljstva. A kako ti tek ti lažni prijatelji mogu život uništiti. Razlozi zašto to rade su razni, a sve vam se događa iza leđa. Takvi ljudi uz to što lažu su i izuzetno lošeg karaktera, jer inače se ne bi niti koristili lažima, a pogotovo na takav način utjecali na živote nekih koji im vjeruju. Tako jedna meni draga muška osoba ima pored sebe prijatelja, lažljivo zlo. On to još ne vidi, bez obzira što mu je taj svoje otrovne pipke isprepleo njegovim životom. Tako je izgubio djevojku i sve dobro što su mogli imati. Njegovoj curi, dok ga nije bilo, uvaljivao je drugog svog prijatelja. Pa nije baš mala stvar! Sreća ta cura je ispravna i iskrena, pa je to sve svojem dečku ispričala. Tom ološu bio je cilj odmaknuti svog prijatelja od djevojke, jer je on nesretan i ostavljen, pa zašto bi njegov prijatelj bio sretan. Da se vratim, na kraju je uspio u svojim lošim namjerama, a ta cura nije s njim danas u vezi, a on dijeli svoj životni prostor sa lažnim prijateljem. A što je najgore od svega, on ne kuži da ima ljudsku ološ pored sebe. Što sve može očekivati i što će mu se događati u daljnjem životu, bolje je niti ne znati. Neka mu je sa srećom! Ako netko ima iskustva sa lažovima, onda sam to ja svakako. Već sam pisala kolumne na ovu temu, a jednom ću i knjigu napisati o lažnim ljudima i prijateljstvima. Ima i onih lažnih prijatelja kojima pomažeš, jer imaju objektivnih problema, a kad se izdignu ili barem prividno izdignu iz situacije, zabiju ti kolac, da si požalio što si ih ikad upoznao. Smatram da je imati prijatelja isto kao i imati bogastvo, pa i vrijednije. Jer, kad imate sve na svijetu, mislim na materijalno, a nemate nikog svog za podijeliti to, isto je kao da si sirotinja, još i gore. Takve stvari se događaju imućnim ljudima, koje svi, uglavnom žele iskoristiiti. Većini to i uspijeva, samo nikad nisam shvatila, da li im to ti "bogataši" dopuštaju ili to ne vide. Pa ne bi niti imali bogastvo da su glupi, vjerojatno su navikli na razne ulizice, pa ih puštaju iz isto nekih svojih razloga. Interesi i samo interesi!! Nekome mali, nekome veliki! Iskrenosti i pravog prijateljstva, nema niti na vidiku. Da li je to uopće svima bitno? Možda nemamo svi iste prioritete u životu. Neki su naučili biti vukovi, drže sve za sebe, ali takvi životi su siromašni. Neki su razočarani i tvrde da prijatelji ne postoje. Možda nisu niti oni spremni ponuditi svoju ljubav za prijateljstvo, pa makar i fulali. Šta ima veze, iz pogrešaka učimo, barem bi trebali. Mada ja nisam baš najbolji primjer. Ako znamo da je pobjednik samo gubitnik koji je pokušao još jednom, ja ću uvijek biti ta koja će dati priliku novom prijateljstvu, jer ja gajim duh pobjednika. I da iznimka potvrđuje pravilo, za kraj ću dati još jedan primjer iz vlastitog života. Kod mene postoji šansa za novo, vrlo sam otvorena za nove ljude, prijateljstva, druženja. Međutim, kad jednom odem, više se ne vraćam. Uvijek imam dobre razloge za odlazak koji su se nakupljali. Jednom sam otišla od jedne svoje prijateljice i dvije godine, bile smo razdvojene. U periodu u kojem smo bile razdvojene, nedostajala mi je, a meni se to ne događa kad odem. Pustila sam vrijeme da odradi svoje, a vrijeme nas je ponovo spojilo. U početku sam bila malo skeptična, jer mi je takva situacija bila nešto novo, nisam znala da li ispravno postupam, jer to nikad nisam napravila. Dopustila sam emocijama da me vode, a one uvijek znaju ispravan put. Danas dok ovo pišem sretna sam i zahvalna što sam dala sebi priliku. Što sam njoj dala priliku, što ovaj život daje prilike da budemo sretni i sa onima pored kojih nam je mjesto. Hvala ti draga moja na prijateljstvu!
Primjedbe
Objavi komentar