PODSVIJEST
PODSVIJEST
Svi smo čuli za podsvijest i svatko od nas bi znao reći o tom pojmu barem nekoliko rečenica. Nikad nisam ušla dublje u analizu, a ovaj put me ponukalo dopisivanje sa jednim dragim gospodinom. Zapravo, sanjala sam divan san. Dugo vremena nisam sanjala nešto tako lijepo, toliko lijepo da sam još pod dojmom. Proživjela sam svaki trenutak sna, a onda mi je on rekao; možda je to tvoja podsvijest?
Prvo mi se javilo čuđenje, kakva moja podsvijest, pa nisam o tome što sam sanjala razmišljala ili željela.... A možda i jesam! Možda sam željna upravo emocija koje sam doživjela u tom snu, možda čeznem za tim. Uhvatila sam samu sebe da razmišljam o snu, a inače snovima ne pridajem veliku pažnju. Zanimalo me i stručno mišljenje o podsvijesti, pa sam malo istraživala. Pronašla sam slijedeće....Naša podsvijest je homeostatski impuls i održava temperaturu našeg tijela na 37 stupnjeva Celzijevih, kao i naše regularno disanje i određeni puls srca. Naša podsvijest podržava naše mišljenje i postupke koje smo u prošlosti prakticirali. Ona pamti naše zone udobnosti i nastoji nas držati u njima. Podsvijest osjeća fizičke i emocionalne promjene na nama. Da li ste to sve znali? Ja nisam! I sada mi je sve jasno! Naučili smo da misli možemo kontrolirati, te birati o čemu ćemo misliti. Možda na taj način možemo i kontrolirati našu podsvijest, odstranjivanjem misli koje nam ne služe. A što je s našim emocijama? Možemo li i njih zamrznuti i kontrolirati. Izgleda da u svjesnom stanju možemo, ali da li možemo i u podsvijesnom? Vrijeme u kojem živimo definitivno nije emotivno doba i sve što ima veze s tim pojmom nekako je "old fashion". Mada, puno njih koristi termin ljubav kao najviši stupanj emotivnog stanja, kao pokriče za razne stvari koje po meni nemaju veze sa vrhuncom življenja. Danas se svašta naziva ljubavlju i nove generacije odrastaju u iskrivljenim pojmovima pravih vrijednosti. Sve to naša podsvijest akumulira i reflektira ponaosob. Da li nam podsvijest može poslužiti kao osobni alarm ili mi to sve već znamo samo smo duboko zakopali u sebi. Da li se na taj način pokušavamo riješiti nezadovoljstva? Da li smo uopće svjesni što nam nedostaje. Svatko od nas živi vjerujući da ispravno postupa, odnosno da radi najbolje što zna. Tako i ja! Kako to da se nisam zgrozila u svojem snu, nego sam uživala. A kao ništa mi ne fali! Živim život punim plućima! Nekad sam svjedočila takvoj stvarnosti, ali prošlo je jako puno vremena od kad nisam osjetila emocije od kojih se naježiš, koje ne želiš da ikada prestanu. Zbog kojih se živi! Da li je to individualno ili smo svi mi ljudi po istom kalupu stvoreni, samo su neki odgojem te sredinom i primjerima oko sebe samo naučeni da žive životima u kojima se takvim stvarima ne pridaje važnost, jer su to gluposti. A što kad zadovoljiš svoje materijalne apetite, za čim onda žudiš? Što kad možeš birati s kim ćeš biti, koga ćeš ljubiti, kad ti je sve dostupno....Što onda? Što ti tada tvoja podsvijest govori? Da li tada sanjaš snove prepune emocija, jer je tvoja podsvijest u pravu, jer je ona najbolji pokazatelj i balans fizičkog i emotivnog stanja. Da li nam naša podsvijest govori, pa makar i kroz snove što nam nedostaje. A govori nam upravo na taj način, jer smo kao roboti naučili funkcionirati u svjesnom stanju, naučili smo kontrolirati stvari. Stvorili smo obrambeni mehanizam, pa smo tako uradili i sa emocijama. Jer, kad bi se opterećivali s tim što nam nedostaje, kako bi naš dan izgledao. Po zakonu privlačenja ne bi niti smjeli stavljati fokus na nešto čega nemamo, jer tako vibriramo, a kako vibriramo tako i dobivamo. Što je onda ispravno? Ako čovjek radi na svom duhovnom biću i razvija se, sve više želi razvijati svoje emocije, površne stvari ga ne čine ispunjenim. Sve što želimo, o čemu sanjamo to radimo i želimo zbog osjećaja koji se stvara u nama, a to su emocije. Događaje, ljude, putovanja, pa čak i materijalne stvari pamtimo zbog osjećaja kojeg smo doživjeli u tom trenutku, jer u suprotnom, kad ostvarimo neku želju, naši bi apetiti stali, a oni samo rastu. To je zbog emocija koje proživljavamo u tom trenutku i zato želimo još. I zato kad ljudi kažu da nam apetiti rastu to je istina, ali ne zbog veličine te stvari ili događaja već zbog emocija koje se proizvode u nama. Kad pomislimo na neko lijepo putovanje iz prošlosti, preplavi nas osjećaj kojeg pamtimo, a ne cipele koje smo tada kupili. Sve se vrti oko emocija i zato nemojmo bježati od njih nego ih prihvatimo. Podsvijest je tu da nas podsjeti, a ljubav je nepresušan izvor emocija. I zato dragi moji, volite se i ljubite najviše na svijetu i sve svjesno proživljavajte, a podsvijest je ionako tu, htjeli mi to ili ne!
Svi smo čuli za podsvijest i svatko od nas bi znao reći o tom pojmu barem nekoliko rečenica. Nikad nisam ušla dublje u analizu, a ovaj put me ponukalo dopisivanje sa jednim dragim gospodinom. Zapravo, sanjala sam divan san. Dugo vremena nisam sanjala nešto tako lijepo, toliko lijepo da sam još pod dojmom. Proživjela sam svaki trenutak sna, a onda mi je on rekao; možda je to tvoja podsvijest?
Prvo mi se javilo čuđenje, kakva moja podsvijest, pa nisam o tome što sam sanjala razmišljala ili željela.... A možda i jesam! Možda sam željna upravo emocija koje sam doživjela u tom snu, možda čeznem za tim. Uhvatila sam samu sebe da razmišljam o snu, a inače snovima ne pridajem veliku pažnju. Zanimalo me i stručno mišljenje o podsvijesti, pa sam malo istraživala. Pronašla sam slijedeće....Naša podsvijest je homeostatski impuls i održava temperaturu našeg tijela na 37 stupnjeva Celzijevih, kao i naše regularno disanje i određeni puls srca. Naša podsvijest podržava naše mišljenje i postupke koje smo u prošlosti prakticirali. Ona pamti naše zone udobnosti i nastoji nas držati u njima. Podsvijest osjeća fizičke i emocionalne promjene na nama. Da li ste to sve znali? Ja nisam! I sada mi je sve jasno! Naučili smo da misli možemo kontrolirati, te birati o čemu ćemo misliti. Možda na taj način možemo i kontrolirati našu podsvijest, odstranjivanjem misli koje nam ne služe. A što je s našim emocijama? Možemo li i njih zamrznuti i kontrolirati. Izgleda da u svjesnom stanju možemo, ali da li možemo i u podsvijesnom? Vrijeme u kojem živimo definitivno nije emotivno doba i sve što ima veze s tim pojmom nekako je "old fashion". Mada, puno njih koristi termin ljubav kao najviši stupanj emotivnog stanja, kao pokriče za razne stvari koje po meni nemaju veze sa vrhuncom življenja. Danas se svašta naziva ljubavlju i nove generacije odrastaju u iskrivljenim pojmovima pravih vrijednosti. Sve to naša podsvijest akumulira i reflektira ponaosob. Da li nam podsvijest može poslužiti kao osobni alarm ili mi to sve već znamo samo smo duboko zakopali u sebi. Da li se na taj način pokušavamo riješiti nezadovoljstva? Da li smo uopće svjesni što nam nedostaje. Svatko od nas živi vjerujući da ispravno postupa, odnosno da radi najbolje što zna. Tako i ja! Kako to da se nisam zgrozila u svojem snu, nego sam uživala. A kao ništa mi ne fali! Živim život punim plućima! Nekad sam svjedočila takvoj stvarnosti, ali prošlo je jako puno vremena od kad nisam osjetila emocije od kojih se naježiš, koje ne želiš da ikada prestanu. Zbog kojih se živi! Da li je to individualno ili smo svi mi ljudi po istom kalupu stvoreni, samo su neki odgojem te sredinom i primjerima oko sebe samo naučeni da žive životima u kojima se takvim stvarima ne pridaje važnost, jer su to gluposti. A što kad zadovoljiš svoje materijalne apetite, za čim onda žudiš? Što kad možeš birati s kim ćeš biti, koga ćeš ljubiti, kad ti je sve dostupno....Što onda? Što ti tada tvoja podsvijest govori? Da li tada sanjaš snove prepune emocija, jer je tvoja podsvijest u pravu, jer je ona najbolji pokazatelj i balans fizičkog i emotivnog stanja. Da li nam naša podsvijest govori, pa makar i kroz snove što nam nedostaje. A govori nam upravo na taj način, jer smo kao roboti naučili funkcionirati u svjesnom stanju, naučili smo kontrolirati stvari. Stvorili smo obrambeni mehanizam, pa smo tako uradili i sa emocijama. Jer, kad bi se opterećivali s tim što nam nedostaje, kako bi naš dan izgledao. Po zakonu privlačenja ne bi niti smjeli stavljati fokus na nešto čega nemamo, jer tako vibriramo, a kako vibriramo tako i dobivamo. Što je onda ispravno? Ako čovjek radi na svom duhovnom biću i razvija se, sve više želi razvijati svoje emocije, površne stvari ga ne čine ispunjenim. Sve što želimo, o čemu sanjamo to radimo i želimo zbog osjećaja koji se stvara u nama, a to su emocije. Događaje, ljude, putovanja, pa čak i materijalne stvari pamtimo zbog osjećaja kojeg smo doživjeli u tom trenutku, jer u suprotnom, kad ostvarimo neku želju, naši bi apetiti stali, a oni samo rastu. To je zbog emocija koje proživljavamo u tom trenutku i zato želimo još. I zato kad ljudi kažu da nam apetiti rastu to je istina, ali ne zbog veličine te stvari ili događaja već zbog emocija koje se proizvode u nama. Kad pomislimo na neko lijepo putovanje iz prošlosti, preplavi nas osjećaj kojeg pamtimo, a ne cipele koje smo tada kupili. Sve se vrti oko emocija i zato nemojmo bježati od njih nego ih prihvatimo. Podsvijest je tu da nas podsjeti, a ljubav je nepresušan izvor emocija. I zato dragi moji, volite se i ljubite najviše na svijetu i sve svjesno proživljavajte, a podsvijest je ionako tu, htjeli mi to ili ne!
Primjedbe
Objavi komentar