ZA DOBRIM KONJEM PRAŠINA SE DIŽE
ZA DOBRIM KONJEM PRAŠINA SE DIŽE
Opet konj u naslovu! Ta divna i plemenita životinja....
Stare dobre poslovice znaju poslužiti kako u kolumni tako i u životu.
Svi bi mi trebali znati koliko vrijedimo. Svako biće ima svoju vrijednost, samo poneki nisu svjesni, pa se često bave tuđim životima. Zašto su tuđa dvorišta interesantnija od vlastitih, vječno je pitanje? Ja imam svoju teoriju zašto je to tako, kao i vi vjerojatno. Zbog nedostatka zanimljivosti u osobnom življenju dolazi do općih problema. Ljudi znaju biti ljubomorni zbog uspjeha drugih ljudi, a ljubomora dolazi iz vlastitog nezadovoljstva. Jedna od lošijih stvari zbog kojih čovjek može imati frustracije je nerealiziranost. Ako ljudi nisu postigli uspjeh u svojem životu, a svatko ima svoju definiciju uspjeha i svatko od nas zna da li je uspio ili ne, tada postaju zavidni i zli. Pa umjesto da se okrenu sebi te pronađu način kako da budu sretni i ispunjeni, oni se bave tuđim životima. Obično pronalaze mane i nedostatke kod nekih drugih, a sve te mane sami posjeduju, zato ih primjećuju i zato ih nerviraju. Nekad sam vjerovala u poslovicu" gdje ima dima ima i vatre", ali od kad sam čula priče o sebi koje nemaju niti jedan posto "dima" u sebi, shvatila sam da povod za izmišljotine nije potreban. Već sam jednom pisala koliko je moj život užurban i zanimljiv da zbilja nemam vremena baviti se okolinom. Iskreno, meni su tračevi i dosadni. Valjda toliko volim sebe i sve što je moje, a pod tim se podrazumijeva i ono čime sam okružena, da mi je sve to skupa zanimljive od bilo čijeg života. Ljudi te ili žale ili ti zavide. Kad te žale nije dobro, jer onda znaš da si lošiji od njih, pa si im tada prihvatljiv. Ja nikad nisam voljela niti sam bila dio mase. Uvijek sam se izdvajala, po mojem rođenju već me obilježilo. Moj otac je bio utjecajan čovjek, međutim i on je imao svoje prijatelje i neprijatelje, koja sam ja isto tako naslijedila. Puno sam od njega naučila, koji put bi se umjesto njega borila sa vjetrenjačama. Znala sam se i ljutiti zašto ne dematira neku laž javno, ali on me naučio puno toga. Samo se o najboljima vode polemike! Odrasla sam sa glasinama, naučila sam živjeti sa novinarskim neistinama, tračevi su mi svakodevica, sa dokazivanjem istine nebitnim ljudima odavno sam se prestala baviti. Živim isključivo svoj život i svi koji imaju dobronamjerne misli, dobrodošli su, a oni koji su zločesti, neka na raskršću produže ravno. Dok sam bila mlađa nisu me baš pogađale neistine, a kad sam "narasla", naučila sam da se za dobrim konjem prašina diže. Više bi me pogodilo kad bi laži u novinama pročitala o svojem ocu, a sama sam se znala nositi sa tračevima o sebi. Zapravo, ne bi vjerovali, ali mene to i veseli. Zabrinem se ako ništa dugo vremena ne čujem o sebi. Pomislim da nisam više interesantna, kad ne razglabaju, a onda im ja napišem kolumnu ili postavim par slika na društvenim mrežama, pa lavina krene. Tada sam ja sretna, jer sam svjesna koliko sam zanimljiva kad netko svoje dragocijeno vrijeme troši na mene, a pogotovo se divim onim ljudima koji nikad nisu rečenicu prozborili samnom, a sve znaju o meni. Pa zar nije lijepo biti poseban! Svatko od vas kad čuje glupost o sebi, a svi ih čujemo, nemojte se opterećivati, a nikako uzrujavati koliko god ružno bilo to što čujete, samo se nasmijte i sjetite koliko ste divni! Da, vi ste divni! Zamislite koliko ste vrijedni kad se netko sa vama bavi. Pored svega na ovom svijetu što postoji, pored milijun zanimacija, baš ste vi ti koji ste okupirali njegovu pažnju, a ničim to niste izazvali osim svojim postojanjem. Svojim uspjehom! Uspjeh je najgora kazna vašim neprijateljima, ne osveta, samo uspjeh! Kad se vratim sa puta, a već pri povratku čujem što sam radila i kako mi je bilo, a sa nikim nisam podijelila svoje dogodovštine, osim što sam pustila u javnost par slika, meni to samo daje snagu da još više uživam, jer znam da sam blagoslovljena i zahvalna, jer očito je da nije svima liijepo u svojoj koži. A meni je, a tada se zahvalim Bogu. Zapravo svi ti ljudi mi stalno daju na znanje koliko trebam cijeniti svoj život, a ja ga zbilja i cijenim. I zato mene sve to skupa veseli i veselit će me dok god bude glasina. Nemojte očekivati da će ljudi baš na glas lijepo pričati o vama. Hoće oni koji nisu iskopleksirani, oni će pričati lijepo ili ih neće biti briga za vas, pa vas neće niti spominjati. Svima njima trebate biti zahvalni. Ja sam im neizmjerno zahvalna i znam da čitaju moje kolumne, a ovim putem im želim poručiti da ih volim. Jer da nema njih, ne bi bila svjesna koliko vrijedim!!
Opet konj u naslovu! Ta divna i plemenita životinja....
Stare dobre poslovice znaju poslužiti kako u kolumni tako i u životu.
Svi bi mi trebali znati koliko vrijedimo. Svako biće ima svoju vrijednost, samo poneki nisu svjesni, pa se često bave tuđim životima. Zašto su tuđa dvorišta interesantnija od vlastitih, vječno je pitanje? Ja imam svoju teoriju zašto je to tako, kao i vi vjerojatno. Zbog nedostatka zanimljivosti u osobnom življenju dolazi do općih problema. Ljudi znaju biti ljubomorni zbog uspjeha drugih ljudi, a ljubomora dolazi iz vlastitog nezadovoljstva. Jedna od lošijih stvari zbog kojih čovjek može imati frustracije je nerealiziranost. Ako ljudi nisu postigli uspjeh u svojem životu, a svatko ima svoju definiciju uspjeha i svatko od nas zna da li je uspio ili ne, tada postaju zavidni i zli. Pa umjesto da se okrenu sebi te pronađu način kako da budu sretni i ispunjeni, oni se bave tuđim životima. Obično pronalaze mane i nedostatke kod nekih drugih, a sve te mane sami posjeduju, zato ih primjećuju i zato ih nerviraju. Nekad sam vjerovala u poslovicu" gdje ima dima ima i vatre", ali od kad sam čula priče o sebi koje nemaju niti jedan posto "dima" u sebi, shvatila sam da povod za izmišljotine nije potreban. Već sam jednom pisala koliko je moj život užurban i zanimljiv da zbilja nemam vremena baviti se okolinom. Iskreno, meni su tračevi i dosadni. Valjda toliko volim sebe i sve što je moje, a pod tim se podrazumijeva i ono čime sam okružena, da mi je sve to skupa zanimljive od bilo čijeg života. Ljudi te ili žale ili ti zavide. Kad te žale nije dobro, jer onda znaš da si lošiji od njih, pa si im tada prihvatljiv. Ja nikad nisam voljela niti sam bila dio mase. Uvijek sam se izdvajala, po mojem rođenju već me obilježilo. Moj otac je bio utjecajan čovjek, međutim i on je imao svoje prijatelje i neprijatelje, koja sam ja isto tako naslijedila. Puno sam od njega naučila, koji put bi se umjesto njega borila sa vjetrenjačama. Znala sam se i ljutiti zašto ne dematira neku laž javno, ali on me naučio puno toga. Samo se o najboljima vode polemike! Odrasla sam sa glasinama, naučila sam živjeti sa novinarskim neistinama, tračevi su mi svakodevica, sa dokazivanjem istine nebitnim ljudima odavno sam se prestala baviti. Živim isključivo svoj život i svi koji imaju dobronamjerne misli, dobrodošli su, a oni koji su zločesti, neka na raskršću produže ravno. Dok sam bila mlađa nisu me baš pogađale neistine, a kad sam "narasla", naučila sam da se za dobrim konjem prašina diže. Više bi me pogodilo kad bi laži u novinama pročitala o svojem ocu, a sama sam se znala nositi sa tračevima o sebi. Zapravo, ne bi vjerovali, ali mene to i veseli. Zabrinem se ako ništa dugo vremena ne čujem o sebi. Pomislim da nisam više interesantna, kad ne razglabaju, a onda im ja napišem kolumnu ili postavim par slika na društvenim mrežama, pa lavina krene. Tada sam ja sretna, jer sam svjesna koliko sam zanimljiva kad netko svoje dragocijeno vrijeme troši na mene, a pogotovo se divim onim ljudima koji nikad nisu rečenicu prozborili samnom, a sve znaju o meni. Pa zar nije lijepo biti poseban! Svatko od vas kad čuje glupost o sebi, a svi ih čujemo, nemojte se opterećivati, a nikako uzrujavati koliko god ružno bilo to što čujete, samo se nasmijte i sjetite koliko ste divni! Da, vi ste divni! Zamislite koliko ste vrijedni kad se netko sa vama bavi. Pored svega na ovom svijetu što postoji, pored milijun zanimacija, baš ste vi ti koji ste okupirali njegovu pažnju, a ničim to niste izazvali osim svojim postojanjem. Svojim uspjehom! Uspjeh je najgora kazna vašim neprijateljima, ne osveta, samo uspjeh! Kad se vratim sa puta, a već pri povratku čujem što sam radila i kako mi je bilo, a sa nikim nisam podijelila svoje dogodovštine, osim što sam pustila u javnost par slika, meni to samo daje snagu da još više uživam, jer znam da sam blagoslovljena i zahvalna, jer očito je da nije svima liijepo u svojoj koži. A meni je, a tada se zahvalim Bogu. Zapravo svi ti ljudi mi stalno daju na znanje koliko trebam cijeniti svoj život, a ja ga zbilja i cijenim. I zato mene sve to skupa veseli i veselit će me dok god bude glasina. Nemojte očekivati da će ljudi baš na glas lijepo pričati o vama. Hoće oni koji nisu iskopleksirani, oni će pričati lijepo ili ih neće biti briga za vas, pa vas neće niti spominjati. Svima njima trebate biti zahvalni. Ja sam im neizmjerno zahvalna i znam da čitaju moje kolumne, a ovim putem im želim poručiti da ih volim. Jer da nema njih, ne bi bila svjesna koliko vrijedim!!
Primjedbe
Objavi komentar