SUKOB GENARACIJA
SUKOB GENERACIJA
Ova tema vječito je na "tapeti", pa da i ja malo iznesem svoja razmišljanja. Svaka generacija nosi određenu pamet sa sobom te također smatra da je svaka pametnija od prethodne. Da li različite generacije mogu zajedno opstajati?
Nekad dok još pismenost nije bila na visokoj razini imali smo česte primjere života u zajednicama. Nekoliko generacija zajedno bi živjelo i tako je to bilo stoljećima. Današnje vrijeme ne podnosi različite raspone godina na jednom kupu. Nekada, u ne tako davnoj prošlosti, znalo se tko je "glava" kuće i čija je posljednja. Doduše, takvi običaji još nisu potpuno izumrli, na snazi su u ruralnim područjima i u istim takvim glavama. Najstariji član obitelji bio je, najčešće muškarac i njega se slušalo. Nije dolazilo do sukoba generacija, jer nije nikome padalo na pamet da išta proturječi. Vremena su se promijenila i ne vrijedi više pravilo da su godine pokazatelj pameti. Godine mogu biti pokazatelji iskustva i to životnog, a nerijetko se događa da mladi ljudi nadmaše starije, što je i logično, pored svega danas što postoji. Rad u hotelima donio mi je razna iskustva ove tematike. Često sam nadređena puno starijim ljudima od sebe, a neki teško to prihvaćaju. Mada nemam problema sa autoritetom, jer poznajem psihologiju ljudi, nađem način da im ukažem na pogrešku bez obzira što sam mlađa barem dva desetljeća od njih. Neke je vrijeme pregazilo i drže se naučenog od prije pedeset godina dok su još pohađali školu. Puno stvari se promijenilo, a pogotovo što se tiče turizma i hotelijerstva. Nađe li se itko malo taštiji lako dođe do sukoba generacija. A što je sa obiteljskim sukobima? U Americi i velikim razvijenim zemljama sasvim je normalno da punoljetna djeca odlaze na fakultete i napuštaju obiteljski dom. Kod nas uglavnom napuštaju kad se udaju, a muški niti tada. Doduše, sve je manje takvih primjera, ali unazad dvadesetak godina još uvijek su se kuće gradile na principu " koliko sinova, toliko katova" ! U takvim i sličnim primjerima najčešće su bile žene te koje su radile probleme. Dvije ili tri nevjeste u istom domaćinstvu, nikako nije imalo smisla. A još kad bi nevjesta bila u domaćinstvu sa svekrvom, nered je bio neizbježan!
Od kad se pojavio internet, društvene mreže, starije generacije koje se nisu uspjele uklopiti u sve ponuđeno, još uvijek se zgražavaju postojanju svega toga. Slika sa dekolteom objavljena na facebooku pojedinim generacijama je nedopustiva, dok je nekim drugima, sasvim normalna i primjerena. Ovi prvi vidu u tome sve najgore, a ovim drugima je takva stvar totalno prihvatljiva i svakodnevna. Zanimljivo jest to, kako neki ljudi kad ostare, zaborave sve što su oni radili dok su bii mladi. Danas kad ih slušate, oni su anđeli, skoro pa ne znaju kako su i dijete dobili, jer je i to fuj!
Poznajem jednu divnu ženu, majku dvoje odrasle djece. Toliko divnu, razumnu i tolerantnu da se svaki put iznova čudim da takvo stvorenje postoji. Ona sa svojom djecom ima suradnju, a ne sukob. Izgradila je njihov odnos na istini, pa kakva god bila. I ta djeca su zbilja iskrena prema njoj. Događali su se razni scenariji u njihovim životima, ali ta žena je uvijek sve razumijela. Nije opravdavala pojedine situacije, ali je razumijela. Bila im je tu kao oslonac kao prijatelj, kao sigurnost da imaju uvijek nekog svoga, a to je po meni najbitnija stvar za svako dijete. Mi njoj sve pričamo, ona zna sve o našim životima i često nas savjetuje, a mi uvažavamo njene savjete, jer ona uvažava nas. Ona je pokazatelj kako nema potrebe da postoji sukob generacija bez obzira na razliku u godinama.
Sve je opet do nas samih, želim reći da je to problem koji postoji, ali ne mora postojati kod razumnih i pametnih ljudi, koji znaju vladati svojom taštinom i svojim egom. Opet dolazimo do srži, do početka svega, a to je ljubav. Ta žena posjeduje toliku količinu ljubavi prema svojoj djeci, da ništa ne može prouzročiti da bi se ona s njima posvađala ili nedaj Bože udaljila. A kad ta djeca postanu ljudi, budu imali svoje obitelji, primjenjivat će isti takav model ponašanja i problema nikad neće biti.
Ljudi, volimo se u tome jest bit i filozofija cijelog življenja! I kad budemo ljubav i od ljubav budemo kretali tada neće biti mržnje, zavisti i sukoba....
Samo ljubav!!
Ova tema vječito je na "tapeti", pa da i ja malo iznesem svoja razmišljanja. Svaka generacija nosi određenu pamet sa sobom te također smatra da je svaka pametnija od prethodne. Da li različite generacije mogu zajedno opstajati?
Nekad dok još pismenost nije bila na visokoj razini imali smo česte primjere života u zajednicama. Nekoliko generacija zajedno bi živjelo i tako je to bilo stoljećima. Današnje vrijeme ne podnosi različite raspone godina na jednom kupu. Nekada, u ne tako davnoj prošlosti, znalo se tko je "glava" kuće i čija je posljednja. Doduše, takvi običaji još nisu potpuno izumrli, na snazi su u ruralnim područjima i u istim takvim glavama. Najstariji član obitelji bio je, najčešće muškarac i njega se slušalo. Nije dolazilo do sukoba generacija, jer nije nikome padalo na pamet da išta proturječi. Vremena su se promijenila i ne vrijedi više pravilo da su godine pokazatelj pameti. Godine mogu biti pokazatelji iskustva i to životnog, a nerijetko se događa da mladi ljudi nadmaše starije, što je i logično, pored svega danas što postoji. Rad u hotelima donio mi je razna iskustva ove tematike. Često sam nadređena puno starijim ljudima od sebe, a neki teško to prihvaćaju. Mada nemam problema sa autoritetom, jer poznajem psihologiju ljudi, nađem način da im ukažem na pogrešku bez obzira što sam mlađa barem dva desetljeća od njih. Neke je vrijeme pregazilo i drže se naučenog od prije pedeset godina dok su još pohađali školu. Puno stvari se promijenilo, a pogotovo što se tiče turizma i hotelijerstva. Nađe li se itko malo taštiji lako dođe do sukoba generacija. A što je sa obiteljskim sukobima? U Americi i velikim razvijenim zemljama sasvim je normalno da punoljetna djeca odlaze na fakultete i napuštaju obiteljski dom. Kod nas uglavnom napuštaju kad se udaju, a muški niti tada. Doduše, sve je manje takvih primjera, ali unazad dvadesetak godina još uvijek su se kuće gradile na principu " koliko sinova, toliko katova" ! U takvim i sličnim primjerima najčešće su bile žene te koje su radile probleme. Dvije ili tri nevjeste u istom domaćinstvu, nikako nije imalo smisla. A još kad bi nevjesta bila u domaćinstvu sa svekrvom, nered je bio neizbježan!
Od kad se pojavio internet, društvene mreže, starije generacije koje se nisu uspjele uklopiti u sve ponuđeno, još uvijek se zgražavaju postojanju svega toga. Slika sa dekolteom objavljena na facebooku pojedinim generacijama je nedopustiva, dok je nekim drugima, sasvim normalna i primjerena. Ovi prvi vidu u tome sve najgore, a ovim drugima je takva stvar totalno prihvatljiva i svakodnevna. Zanimljivo jest to, kako neki ljudi kad ostare, zaborave sve što su oni radili dok su bii mladi. Danas kad ih slušate, oni su anđeli, skoro pa ne znaju kako su i dijete dobili, jer je i to fuj!
Poznajem jednu divnu ženu, majku dvoje odrasle djece. Toliko divnu, razumnu i tolerantnu da se svaki put iznova čudim da takvo stvorenje postoji. Ona sa svojom djecom ima suradnju, a ne sukob. Izgradila je njihov odnos na istini, pa kakva god bila. I ta djeca su zbilja iskrena prema njoj. Događali su se razni scenariji u njihovim životima, ali ta žena je uvijek sve razumijela. Nije opravdavala pojedine situacije, ali je razumijela. Bila im je tu kao oslonac kao prijatelj, kao sigurnost da imaju uvijek nekog svoga, a to je po meni najbitnija stvar za svako dijete. Mi njoj sve pričamo, ona zna sve o našim životima i često nas savjetuje, a mi uvažavamo njene savjete, jer ona uvažava nas. Ona je pokazatelj kako nema potrebe da postoji sukob generacija bez obzira na razliku u godinama.
Sve je opet do nas samih, želim reći da je to problem koji postoji, ali ne mora postojati kod razumnih i pametnih ljudi, koji znaju vladati svojom taštinom i svojim egom. Opet dolazimo do srži, do početka svega, a to je ljubav. Ta žena posjeduje toliku količinu ljubavi prema svojoj djeci, da ništa ne može prouzročiti da bi se ona s njima posvađala ili nedaj Bože udaljila. A kad ta djeca postanu ljudi, budu imali svoje obitelji, primjenjivat će isti takav model ponašanja i problema nikad neće biti.
Ljudi, volimo se u tome jest bit i filozofija cijelog življenja! I kad budemo ljubav i od ljubav budemo kretali tada neće biti mržnje, zavisti i sukoba....
Samo ljubav!!
Primjedbe
Objavi komentar