SLIKE ILLI SLOVA
SLIKE ILI SLOVA
Stara poslovica kaže da jedna slika govori tisuću riječi, trebamo li uopće onda razgovarati?
Godinama pišem kolumne i imam svoju publiku koja me prati. To su ljudi koji vole čitati, vole moje teme, a i ne samo moje, sigurna sam da su gladni dobrog štiva. Zahvalna sam što vas još uvijek ima i da sličice nisu preuzele moždane vijuge.
U porastu društvenih mreža , a pogotovo instagrama riječi pomalo gube svaki smisao. Slike su na cijeni! I u redu bi bilo to da slika privuče, a tekst osvoji, ali sve je manje čitača, a sve više voajera.
Dok vam snimam svoja videa kako bi najavila kolumnu, uvijek vam započinjem sa ; dragi moji prijatelji! Sigurna sam da znate da ne radim to slučajno, već pomno osmišljeno. Naime, moj profil na svim društvenim mrežama nije javan, odnosno, zaključan je, jer pažljivo odabirem tko će biti među mojim prijateljima, pa makar i virtualnim. Možda bi bilo bolje, s obzirom da pišem i da su mi čitatelji potrebni kako bi mi podigli čitanost, da mi je profil javan, ali ipak se odlučujem za drugu varijantu. Preko mojih društvenih mreža mogu me čitati samo oni koje ja odaberem. I hvala vam što je tako. Ne treba mi masa zbog profita, mada od njega svi živimo, ja sam zadovoljna sa kvalitetom i zato sam odabrala taj put.
Prije nego sam započela s ovim tekstom testirala sam ovu temu. Moje kolumne su dosta čitane, moj urednik mi često pošalje izvještaj, međutim niti jedna kolumna ne može postići broj lajkova kao jedna provokativna slika postavljena na društvenim mrežama. Jednu večer, nas tri smo se našalile i snimile video koji je postigao više pregleda nego iti jedan objavljen tekst. Da li je to pokazatelj stanja odnosno društva u kojem živimo? Jesu li iz istog razloga tiraže novina u deficitu? Rijetko se može vidjeti da netko čita tiskani medij. Iskreno mi je žao da je tako, ali zato sam odlučila snimati videa na mojem youtube kanalu, antonija radić bez cenzure, kako bi i vas koji ne volite čitati ili vam se neda ili nemate vremena ili više volite slušati, zainteresirala za teme koje su oko nas. Previše smo izbombardirani lošim temama teške tematike, politika, ratovi, neimaština, boleštine...., pa smatram da barem na taj način možemo svoje misli usmjeriti na pozitivnije teme, razbibrižne, svakodnevne... Nije niti čudo što sve manje ljudi čita knjige, a pogotovo najmlađe generacije. To mi je izuzetno žao, jer svi znamo koliko čitanje doprinosi našem intelektu.
Neki dan čitam kako blogerice u Americi zarađuju ozbiljan novac. Zainteresiralo me, pa sam malo istražila što rade. Milijun puta presvući se i našminkati nije nimalo lagan posao, a još od svih tih staylinga napraviti dobre fotke, zbilja se treba potruditi. I ja im se divim, meni se to nebi dalo nikako, možda zato što mi je to dosadno i isprazno, pa uvijek tražim nešto što je meni zanimljivo. Tekstova gotovo da i nema, ako ima to bi i moje dijete moglo napisati. I to je pokazatelj u kojem vremenu živimo. Svaka borba bi izgledala poput one sa vjetrenjačama, zato se treba prilagoditi i pokušati najbolje rezultate postići, baš ovdje i baš sada.
Svatko ima pravo na izbor, slike ili tekstovi, ja bih izabrala kombinaciju svega. Volim pročitati dobrar tekst, priču, knjigu.
Na portalu kojem pišem Time.ba, mogu se pročitati dobri tekstovi, zanimljivi, nesvakidašnji. Portal je lišen politike, a tekstovi su toliko dugi da vam uspiju zadržati pažnju. Ponosna sam što sam dio tima, volim biti okružena pametnim i uspješnim ljudima.
Moja knjiga, koja će ubrzo ugledati svjetlo dana bit će ispunjena i slikama, kao što rekoh, treba se prilagoditi illi ćeš biti odbačen!!
I zato dragi moji, dobrodošli!!
Stara poslovica kaže da jedna slika govori tisuću riječi, trebamo li uopće onda razgovarati?
Godinama pišem kolumne i imam svoju publiku koja me prati. To su ljudi koji vole čitati, vole moje teme, a i ne samo moje, sigurna sam da su gladni dobrog štiva. Zahvalna sam što vas još uvijek ima i da sličice nisu preuzele moždane vijuge.
U porastu društvenih mreža , a pogotovo instagrama riječi pomalo gube svaki smisao. Slike su na cijeni! I u redu bi bilo to da slika privuče, a tekst osvoji, ali sve je manje čitača, a sve više voajera.
Dok vam snimam svoja videa kako bi najavila kolumnu, uvijek vam započinjem sa ; dragi moji prijatelji! Sigurna sam da znate da ne radim to slučajno, već pomno osmišljeno. Naime, moj profil na svim društvenim mrežama nije javan, odnosno, zaključan je, jer pažljivo odabirem tko će biti među mojim prijateljima, pa makar i virtualnim. Možda bi bilo bolje, s obzirom da pišem i da su mi čitatelji potrebni kako bi mi podigli čitanost, da mi je profil javan, ali ipak se odlučujem za drugu varijantu. Preko mojih društvenih mreža mogu me čitati samo oni koje ja odaberem. I hvala vam što je tako. Ne treba mi masa zbog profita, mada od njega svi živimo, ja sam zadovoljna sa kvalitetom i zato sam odabrala taj put.
Prije nego sam započela s ovim tekstom testirala sam ovu temu. Moje kolumne su dosta čitane, moj urednik mi često pošalje izvještaj, međutim niti jedna kolumna ne može postići broj lajkova kao jedna provokativna slika postavljena na društvenim mrežama. Jednu večer, nas tri smo se našalile i snimile video koji je postigao više pregleda nego iti jedan objavljen tekst. Da li je to pokazatelj stanja odnosno društva u kojem živimo? Jesu li iz istog razloga tiraže novina u deficitu? Rijetko se može vidjeti da netko čita tiskani medij. Iskreno mi je žao da je tako, ali zato sam odlučila snimati videa na mojem youtube kanalu, antonija radić bez cenzure, kako bi i vas koji ne volite čitati ili vam se neda ili nemate vremena ili više volite slušati, zainteresirala za teme koje su oko nas. Previše smo izbombardirani lošim temama teške tematike, politika, ratovi, neimaština, boleštine...., pa smatram da barem na taj način možemo svoje misli usmjeriti na pozitivnije teme, razbibrižne, svakodnevne... Nije niti čudo što sve manje ljudi čita knjige, a pogotovo najmlađe generacije. To mi je izuzetno žao, jer svi znamo koliko čitanje doprinosi našem intelektu.
Neki dan čitam kako blogerice u Americi zarađuju ozbiljan novac. Zainteresiralo me, pa sam malo istražila što rade. Milijun puta presvući se i našminkati nije nimalo lagan posao, a još od svih tih staylinga napraviti dobre fotke, zbilja se treba potruditi. I ja im se divim, meni se to nebi dalo nikako, možda zato što mi je to dosadno i isprazno, pa uvijek tražim nešto što je meni zanimljivo. Tekstova gotovo da i nema, ako ima to bi i moje dijete moglo napisati. I to je pokazatelj u kojem vremenu živimo. Svaka borba bi izgledala poput one sa vjetrenjačama, zato se treba prilagoditi i pokušati najbolje rezultate postići, baš ovdje i baš sada.
Svatko ima pravo na izbor, slike ili tekstovi, ja bih izabrala kombinaciju svega. Volim pročitati dobrar tekst, priču, knjigu.
Na portalu kojem pišem Time.ba, mogu se pročitati dobri tekstovi, zanimljivi, nesvakidašnji. Portal je lišen politike, a tekstovi su toliko dugi da vam uspiju zadržati pažnju. Ponosna sam što sam dio tima, volim biti okružena pametnim i uspješnim ljudima.
Moja knjiga, koja će ubrzo ugledati svjetlo dana bit će ispunjena i slikama, kao što rekoh, treba se prilagoditi illi ćeš biti odbačen!!
I zato dragi moji, dobrodošli!!
Primjedbe
Objavi komentar