ČAROBAN LET
ČAROBAN LET
Predivan vikend je iza mene. Subotu obično iskorištavamo kako bi se opustili na način da izađemo vani, odemo na večeru, ludujemo, punimo baterije.....Međutim, prošla subota je bila sasvim drugačija.
Dugo vremena bavim se meditacijom, ali nikad nisam grupno sudjelovala na nekakvoj seansi. Ne da nisam htjela, ali u gradu u kojem često obitavam, a to je Šibenik, nema baš takvih događanja. Ovaj put moram zhvaliti Ines Šabić koja mi je omogućila čaroban let. Pretvorila sam se u prekrasnog leptira.....
Ljubav i svjetlost, meditacija leptira, ako budete imali mogućnosti svakako probajte.
Svi mi koji radimo na sebi znamo koliko je bitno znati kontrolirati svoje misli i koliko utjecaj negativne misli imaju na naš život. U sredini u kojoj živim meditacija je tehnika za "lude", pa sam se u početku skrivala i od ukučana dok sam meditirala. Moji roditelji nisu zatucani ljudi, jedni su od onih koji su prošli cijeli svijet, međutim i njima je to bilo malo čudno. Razlika je u generacijama, njih to nisu učili. Doduše, puno ljudi i mojih godina, smatra da je to glupost i načuđavaju se tome, odnosno to pripisuju ljudima koji imaju problema. Meditacija je stil života!
Pisala sam o vizualizaciji koju smo kao djeca prakticirali, a nazivali smo to maštanjem. Djeci je to dozvoljeno, a kad odrasli vizualiziraju, onda oni nisu normalni. Meditaciju u kojoj sam doista uživala i proživjela je od početka do kraja potakla me na razmišljanje. Anđeli koji su me štitili i svatko na svoj način oplemenio, vidjela sam u bojama koje su mi slali. Pisala sam da vjerujem u anđele, vjerujete li i vi? Zapravo ja vjerujem u sve lijepo i što mi služi. Sve je stvar naših uvjerenja. A što su uvjerenja nego činjenice illi rečenice koje smo puno puta čuli ili izrekli. Što više puta nešto čujete postaje vaše uvjerenje. Puno toga smo usvojili godinama, slušali i upijali, razvijali krive programe i to je postala naša stvarnost u kojoj živimo. Dobra vijest je da sve možemo minjenjati. Subota navečer bila je preporod od cijelog tjedna. Nas sedam doživjelo je meditaciju svatko na svoj način. Vođena meditacija puno je boloja za grupno druženje. Nije poanta da odemo u neke druge svijetove niti da će nam se dogoditi tko zna što. To je način otpuštanja svega lošeg što nam se nagomilalo isto kao što se toksini nakupe u našem tijelu isto je i sa negativnom energijom. Sve se to treba otpuštati iz organizma, kako bi bili što zdraviji. Stres je naš najveći neprijatelj, a s obzirom u kakvom svijetu živimo, nemoguće ga je zaobići. Stoga fizički i psihički trening prijeko su nam potrebni za naše zdravlje. Fizički trening obavljamo u teretani ili grupnim tjelesnim vježbanjem, a psihički trening rješavamo meditacijom. Zanimljivo je to koliko je psiha različita kod svakog od nas. Nakon završene meditacije mentorica je prvo prvozvala mene da joj ispričam, kako sam ja to sve skupa doživjela. S obzirom da nisam nikad bila na meditaciji sa više ljudi, mislla sam da će svi ispričati gotovo istu priču kao i ja. Ali, to nije bilo tako. Nas sedam ispričalo je različite priče. Kao da nismo bile u istoj prostoriji i kao da nismo slušali istu priču od mentorice. Bila sam iznenađena i kasnije sam o tome razmišljala. Pred sam kraj trebali smo zamisliti leptira i predočiti ga sebi vizualizacijom. Moj leptir bio je prekrasan. Plave, žute, boje ciklame, sa dvije crne točke. Jedna cura vidjela je crnog leptira, treća nije vidjela nikakvog leptira i tako svaka priča je bila različita. Kad sam izvukla zaključke cijele priče, ono je pokazatelj trenutnog stanja u našoj glavi. Negoga muče godinama brige kojih se ne rješava i naravno da vidi crnog leptira kad je prepun problema koji se gomilaju. Ja sam osoba koja ne zna živjeti sa problemima ili sa nečim što me muči. Ja to moram riješiti pod bilo koju cijenu samo da imam mir. Ja ne mogu, ne znam i neću živjeti u prošlosti, jer sam svjesna da me to vuče unatrag. Život je predivan ako se živjeti zna, jedna je od mudrih rečenica Ane Bučević, a to i jest tako. Pod tim ne podrazumijevam da lijepi život žive ljudi koji nemaju problema. Svi ih imamo, samo oni na groblju nemaju probleme i njih ništa ne tišti. Bit je kako se nositi s njima odnosno kako ih što prije riješiti da bi došli do mira. A mir je najbitnija i najvrijednija stvar koju trebamo imati. Samo mir! I zato sam sretna i zahvalna što sam subotu navečer provela na neobičan način, a način koji mi je koristio. Kad Ines opet bude nešto slično orgnaizirala svakako ću prisustvovati, a svima vama koji ste znatiželjni i koji želite više od svojeg života, također bih vam preporučila. Volite svoj život i poduzmite nešto za sebe, vjerujte nitko nam za ništa nije kriv za sve smo sami zaslužni.
Predivan vikend je iza mene. Subotu obično iskorištavamo kako bi se opustili na način da izađemo vani, odemo na večeru, ludujemo, punimo baterije.....Međutim, prošla subota je bila sasvim drugačija.
Dugo vremena bavim se meditacijom, ali nikad nisam grupno sudjelovala na nekakvoj seansi. Ne da nisam htjela, ali u gradu u kojem često obitavam, a to je Šibenik, nema baš takvih događanja. Ovaj put moram zhvaliti Ines Šabić koja mi je omogućila čaroban let. Pretvorila sam se u prekrasnog leptira.....
Ljubav i svjetlost, meditacija leptira, ako budete imali mogućnosti svakako probajte.
Svi mi koji radimo na sebi znamo koliko je bitno znati kontrolirati svoje misli i koliko utjecaj negativne misli imaju na naš život. U sredini u kojoj živim meditacija je tehnika za "lude", pa sam se u početku skrivala i od ukučana dok sam meditirala. Moji roditelji nisu zatucani ljudi, jedni su od onih koji su prošli cijeli svijet, međutim i njima je to bilo malo čudno. Razlika je u generacijama, njih to nisu učili. Doduše, puno ljudi i mojih godina, smatra da je to glupost i načuđavaju se tome, odnosno to pripisuju ljudima koji imaju problema. Meditacija je stil života!
Pisala sam o vizualizaciji koju smo kao djeca prakticirali, a nazivali smo to maštanjem. Djeci je to dozvoljeno, a kad odrasli vizualiziraju, onda oni nisu normalni. Meditaciju u kojoj sam doista uživala i proživjela je od početka do kraja potakla me na razmišljanje. Anđeli koji su me štitili i svatko na svoj način oplemenio, vidjela sam u bojama koje su mi slali. Pisala sam da vjerujem u anđele, vjerujete li i vi? Zapravo ja vjerujem u sve lijepo i što mi služi. Sve je stvar naših uvjerenja. A što su uvjerenja nego činjenice illi rečenice koje smo puno puta čuli ili izrekli. Što više puta nešto čujete postaje vaše uvjerenje. Puno toga smo usvojili godinama, slušali i upijali, razvijali krive programe i to je postala naša stvarnost u kojoj živimo. Dobra vijest je da sve možemo minjenjati. Subota navečer bila je preporod od cijelog tjedna. Nas sedam doživjelo je meditaciju svatko na svoj način. Vođena meditacija puno je boloja za grupno druženje. Nije poanta da odemo u neke druge svijetove niti da će nam se dogoditi tko zna što. To je način otpuštanja svega lošeg što nam se nagomilalo isto kao što se toksini nakupe u našem tijelu isto je i sa negativnom energijom. Sve se to treba otpuštati iz organizma, kako bi bili što zdraviji. Stres je naš najveći neprijatelj, a s obzirom u kakvom svijetu živimo, nemoguće ga je zaobići. Stoga fizički i psihički trening prijeko su nam potrebni za naše zdravlje. Fizički trening obavljamo u teretani ili grupnim tjelesnim vježbanjem, a psihički trening rješavamo meditacijom. Zanimljivo je to koliko je psiha različita kod svakog od nas. Nakon završene meditacije mentorica je prvo prvozvala mene da joj ispričam, kako sam ja to sve skupa doživjela. S obzirom da nisam nikad bila na meditaciji sa više ljudi, mislla sam da će svi ispričati gotovo istu priču kao i ja. Ali, to nije bilo tako. Nas sedam ispričalo je različite priče. Kao da nismo bile u istoj prostoriji i kao da nismo slušali istu priču od mentorice. Bila sam iznenađena i kasnije sam o tome razmišljala. Pred sam kraj trebali smo zamisliti leptira i predočiti ga sebi vizualizacijom. Moj leptir bio je prekrasan. Plave, žute, boje ciklame, sa dvije crne točke. Jedna cura vidjela je crnog leptira, treća nije vidjela nikakvog leptira i tako svaka priča je bila različita. Kad sam izvukla zaključke cijele priče, ono je pokazatelj trenutnog stanja u našoj glavi. Negoga muče godinama brige kojih se ne rješava i naravno da vidi crnog leptira kad je prepun problema koji se gomilaju. Ja sam osoba koja ne zna živjeti sa problemima ili sa nečim što me muči. Ja to moram riješiti pod bilo koju cijenu samo da imam mir. Ja ne mogu, ne znam i neću živjeti u prošlosti, jer sam svjesna da me to vuče unatrag. Život je predivan ako se živjeti zna, jedna je od mudrih rečenica Ane Bučević, a to i jest tako. Pod tim ne podrazumijevam da lijepi život žive ljudi koji nemaju problema. Svi ih imamo, samo oni na groblju nemaju probleme i njih ništa ne tišti. Bit je kako se nositi s njima odnosno kako ih što prije riješiti da bi došli do mira. A mir je najbitnija i najvrijednija stvar koju trebamo imati. Samo mir! I zato sam sretna i zahvalna što sam subotu navečer provela na neobičan način, a način koji mi je koristio. Kad Ines opet bude nešto slično orgnaizirala svakako ću prisustvovati, a svima vama koji ste znatiželjni i koji želite više od svojeg života, također bih vam preporučila. Volite svoj život i poduzmite nešto za sebe, vjerujte nitko nam za ništa nije kriv za sve smo sami zaslužni.
Primjedbe
Objavi komentar