MRZITELJI ŽIVOTINJA
MRZITELJI ŽIVOTINJA
Kad si postavim pitanje, tko može mrziti životinje i koji je razlog tome, uvijek dođem do iste spoznaje. No, krenimo redom!
Jučer sam bila kod moje najdraže kozmetičarke Julije Pervan koja se uz moju Teu Štrkalj iz salona Blend brine o mojem izgledu. Ekipa zaposlenih kod Julke je samo za poželjeti, atmosfera je antidepresivna, a bilo koji tretman kod nje izgleda kao psihoterapija. Da nije kozmetičarka bila bi rođeni psihoterapeut s licencom. Vjerujem da sve mi koje obilazimo to mjesto na isti način razmišljamo, no dogodilo se nešto neuobičajeno.
Imam psa, malog crnog Moopsa i obožavam sve pasmine pasa kao i ostale životinje. Poštujem pravila kojih se jedan vlasnik psa mora pridržavati, poput kupljenja izmeta na ulici, uvažavam mjesta na kojima se jasno vidi da je psima ulaz zabranjen, natpise na morskim obalama gdje se psi ne smiju kupati, pa čak i uvažavam ljude koji ne vole pse. Nije mi jasno kako je to moguće da se bojiš ili da mrziš tako malo preslatko stvorenje, ali ima nas svakakvih. Međutim, ljudi koji ne vole životinje ne uvažavaju ljude koji ih vole, pa sam tako jučer doživjela vrlo rijetko neugodno iskustvo sa mojim Frenkićem.
Rijetko ga vodim u salon sa sobom, međutim u izvanrednim situacijama i to se dogodi. Kako moja Julka obožava životinje tako je i moj Frenky kod nje dobrodošao. Gospođa koja je sjedila do mene, naprosto me šokirala! Nekoliko je puta naglasila da se boji pasa, dok je Frenky njušio i vrludao po salonu. Nismo je previše doživjele, jer je on mini pas, pa valjda nitko nije shvatio, da bi se mogla bojati i njega, dok u jednom trenutku nije rekla da će ga opaliti nogom! UPS!!! Svi mi kojim imamo ljubimca doživljavamo ga poput svojeg djeteta, bez pretjerivanja i svi bi se mi u tom trenutku postavili zaštitnički prema tom malom nevinom biću. Sva sreća da gospođa nije upotrijebila svoju nogu, jer bi vjerojatno izbio show u salonu u kojem to nikako ne priliči. Koliko moraš mrziti nekoga ili nešto da bi se takva reakcija izazvala u nekome?? Zapravo sam mišljenja da te osobe mrze sebe i da su užasno nezadovoljne svojim vlastitim životima i svijetom oko sebe, kad tako nešto proizlazi iz njih. Ne znam da li vi, ali ja osjetim kad netko ulazi na vrata, a prepun je negativne energije. Jednostavno to osjetim! Tako je bilo i ovaj put. Ima nešto i u očima! Nisu stari ljudi bezveze govorili da su oči ogledalo duše. I po očima se može zaključiti što se krije duboko unutra. Vjerovanja sam da se od malena neke stvari "usađuju" u nas! Kad vidim da malo dijete vrišti i plače kada vidi psa, a majka koja je u tom trenutku s njim to podržava, jasno je da takvo dijete, a sutra čovjek, neće biti svijetli primjer nekog dobrog bića. Ili da se vratim, na gospođu od jučer, a takvih ima još, kakav stav imaju njena djeca prema životinjama, a kakav tek prema ljudima?
Ako nekoga ne voliš tko ti nije ništa nažao napravio, rekao, a nije niti imao namjeru, kakav si sa ostalim ljudima oko sebe? Pa ako i imaš fobiju od pasa, a fobija je po definiciji umišljeni strah, jer te npr. ugrizao pas, možeš li razlučiti u svojem mozgu da se u ovom slučaju radi o malom psu koji nema zube s kojima bi te mogao ozljediti. A i ne zaboravimo, ako te je ikada ugrizao pas, nije bezveze to učinio iz čistog mira, jer si ga samo pogledao. Opet si ti njemu prvi naudio. Prema tome problem je u ljudima pojedincima.
Zaključak ove priče je: prestanite mrziti životinje koje su nedužne, pa i nemoćne, već poradite na svojim životima, možda kad se sredite zavolite sebe, pa možda i životinje dođu na red!
Kad si postavim pitanje, tko može mrziti životinje i koji je razlog tome, uvijek dođem do iste spoznaje. No, krenimo redom!
Jučer sam bila kod moje najdraže kozmetičarke Julije Pervan koja se uz moju Teu Štrkalj iz salona Blend brine o mojem izgledu. Ekipa zaposlenih kod Julke je samo za poželjeti, atmosfera je antidepresivna, a bilo koji tretman kod nje izgleda kao psihoterapija. Da nije kozmetičarka bila bi rođeni psihoterapeut s licencom. Vjerujem da sve mi koje obilazimo to mjesto na isti način razmišljamo, no dogodilo se nešto neuobičajeno.
Imam psa, malog crnog Moopsa i obožavam sve pasmine pasa kao i ostale životinje. Poštujem pravila kojih se jedan vlasnik psa mora pridržavati, poput kupljenja izmeta na ulici, uvažavam mjesta na kojima se jasno vidi da je psima ulaz zabranjen, natpise na morskim obalama gdje se psi ne smiju kupati, pa čak i uvažavam ljude koji ne vole pse. Nije mi jasno kako je to moguće da se bojiš ili da mrziš tako malo preslatko stvorenje, ali ima nas svakakvih. Međutim, ljudi koji ne vole životinje ne uvažavaju ljude koji ih vole, pa sam tako jučer doživjela vrlo rijetko neugodno iskustvo sa mojim Frenkićem.
Rijetko ga vodim u salon sa sobom, međutim u izvanrednim situacijama i to se dogodi. Kako moja Julka obožava životinje tako je i moj Frenky kod nje dobrodošao. Gospođa koja je sjedila do mene, naprosto me šokirala! Nekoliko je puta naglasila da se boji pasa, dok je Frenky njušio i vrludao po salonu. Nismo je previše doživjele, jer je on mini pas, pa valjda nitko nije shvatio, da bi se mogla bojati i njega, dok u jednom trenutku nije rekla da će ga opaliti nogom! UPS!!! Svi mi kojim imamo ljubimca doživljavamo ga poput svojeg djeteta, bez pretjerivanja i svi bi se mi u tom trenutku postavili zaštitnički prema tom malom nevinom biću. Sva sreća da gospođa nije upotrijebila svoju nogu, jer bi vjerojatno izbio show u salonu u kojem to nikako ne priliči. Koliko moraš mrziti nekoga ili nešto da bi se takva reakcija izazvala u nekome?? Zapravo sam mišljenja da te osobe mrze sebe i da su užasno nezadovoljne svojim vlastitim životima i svijetom oko sebe, kad tako nešto proizlazi iz njih. Ne znam da li vi, ali ja osjetim kad netko ulazi na vrata, a prepun je negativne energije. Jednostavno to osjetim! Tako je bilo i ovaj put. Ima nešto i u očima! Nisu stari ljudi bezveze govorili da su oči ogledalo duše. I po očima se može zaključiti što se krije duboko unutra. Vjerovanja sam da se od malena neke stvari "usađuju" u nas! Kad vidim da malo dijete vrišti i plače kada vidi psa, a majka koja je u tom trenutku s njim to podržava, jasno je da takvo dijete, a sutra čovjek, neće biti svijetli primjer nekog dobrog bića. Ili da se vratim, na gospođu od jučer, a takvih ima još, kakav stav imaju njena djeca prema životinjama, a kakav tek prema ljudima?
Ako nekoga ne voliš tko ti nije ništa nažao napravio, rekao, a nije niti imao namjeru, kakav si sa ostalim ljudima oko sebe? Pa ako i imaš fobiju od pasa, a fobija je po definiciji umišljeni strah, jer te npr. ugrizao pas, možeš li razlučiti u svojem mozgu da se u ovom slučaju radi o malom psu koji nema zube s kojima bi te mogao ozljediti. A i ne zaboravimo, ako te je ikada ugrizao pas, nije bezveze to učinio iz čistog mira, jer si ga samo pogledao. Opet si ti njemu prvi naudio. Prema tome problem je u ljudima pojedincima.
Zaključak ove priče je: prestanite mrziti životinje koje su nedužne, pa i nemoćne, već poradite na svojim životima, možda kad se sredite zavolite sebe, pa možda i životinje dođu na red!
Primjedbe
Objavi komentar