NEĆU SE MIJENJATI!
NEĆU SE MIJENJATI!!
Posljednjih mjesec dana uzela sam pauzu od pisanja, ne zato što sam se zasitila već, jer sam analizirala vrijeme u kojem se objavljuju moje kolumne odnosno vrijeme u kojem živimo. Došla sam do saznanja da brutalni negativni naslovi poput, ubio, silovao, masakrirao....odlično prodaju uradak. Barem ga ljudi otvaraju na portalima puno radije od onih kojima je ljubav u naslovu. Dok sam još davnih godina studirala na Političkim znanostima u Zagrebu, smjer novinarstvo, naučili smo da naslov, bombastičan naslov privlači čitatelje i to je u redu. Samo nas nisu učili da je krvoproliće to koje mora biti u naslovu, a tema da se podudara. Posljednjih mjesec dana razmišljala sa da li da i ja krenem tim putem. Prije desetak godina kad sam se počela baviti profesionalnim pisanjem oštro sam kritizirala društvo, obrušavala se na političare, nisam imala dlake niti na jeziku, a niti u pisanju. Kad sam prošla to razdoblje, shvatila sam da osim što sam govorila istinu, imala veliki broj čitatelja, nikakvu drugu korist nisam ostvarila. Zapravo bi mi to trebalo biti i dovoljno, ako gledamo sa aspekta mojeg posla. Međutim, u međuvremenu ja sam se počela mijenjati, bez obzira što u naslovu stoji drugačije. Počela sam na svijet gledati na drugačiji način. Pitanje je bilo da li želim biti u miru ili u pravu, ja sam se opredijelila na ovo prvo. Tako su i moje kolumne promijenile smjer. Činjenica je da je društvo u kojem živimo ogorčeno, razočarano, nezadovojno svojim životima, uglavnom vlada besprica, a poznato je da se ljudi vole poistovjećivati sa tekstovima koje čitaju. Moje teme nisu niti malo slične, činjenicama koje sam iznijela, ali to me neće pokolebati da ih se i dalje držim. Moje gledanje na sve što se događa nije uopće tako crno, kako štampa prenosi, bez obzira što u tome možda ima i istinitih događaja. Ali ipak je sve onako kako svatko od nas gleda na svijet. Ne čitam ružne stvari, crnu kroniku, osmrtnice, ne gledam "krvave" filmove i u mojem životu i u obitelj kojoj živim vladaju vedre teme i svi gledamo na život kao na dar koji nam je dan. U mom životu i životima ljudi s kojima sam okružena vlada ljubav, pa niti ne mogu pisati o nečemu što ne živim, da izmišljam neke ružne teme zato što će pojedincima to biti privlačno ili što će se moći usporediti samnom, pa će im biti lakše, jer će znati da ne žive samo oni tužne živote. I zato sam na početku napisala da se neću mijenjati, a tko me voli čitati, drago mi je, a svi vi koji volite totalno drugu krajnost, za svoj ukus pronaći ćete puno više spisatelja, od nas koji smo drugačiji. Inspiraciju tražim u pozitivnim temama, uspješnim ljudima, obiteljima koje šire ljubav, prijateljima koji su na istoj strani mosta kao i ja i tako će ostati, neću se mijenjati!
Posljednjih mjesec dana uzela sam pauzu od pisanja, ne zato što sam se zasitila već, jer sam analizirala vrijeme u kojem se objavljuju moje kolumne odnosno vrijeme u kojem živimo. Došla sam do saznanja da brutalni negativni naslovi poput, ubio, silovao, masakrirao....odlično prodaju uradak. Barem ga ljudi otvaraju na portalima puno radije od onih kojima je ljubav u naslovu. Dok sam još davnih godina studirala na Političkim znanostima u Zagrebu, smjer novinarstvo, naučili smo da naslov, bombastičan naslov privlači čitatelje i to je u redu. Samo nas nisu učili da je krvoproliće to koje mora biti u naslovu, a tema da se podudara. Posljednjih mjesec dana razmišljala sa da li da i ja krenem tim putem. Prije desetak godina kad sam se počela baviti profesionalnim pisanjem oštro sam kritizirala društvo, obrušavala se na političare, nisam imala dlake niti na jeziku, a niti u pisanju. Kad sam prošla to razdoblje, shvatila sam da osim što sam govorila istinu, imala veliki broj čitatelja, nikakvu drugu korist nisam ostvarila. Zapravo bi mi to trebalo biti i dovoljno, ako gledamo sa aspekta mojeg posla. Međutim, u međuvremenu ja sam se počela mijenjati, bez obzira što u naslovu stoji drugačije. Počela sam na svijet gledati na drugačiji način. Pitanje je bilo da li želim biti u miru ili u pravu, ja sam se opredijelila na ovo prvo. Tako su i moje kolumne promijenile smjer. Činjenica je da je društvo u kojem živimo ogorčeno, razočarano, nezadovojno svojim životima, uglavnom vlada besprica, a poznato je da se ljudi vole poistovjećivati sa tekstovima koje čitaju. Moje teme nisu niti malo slične, činjenicama koje sam iznijela, ali to me neće pokolebati da ih se i dalje držim. Moje gledanje na sve što se događa nije uopće tako crno, kako štampa prenosi, bez obzira što u tome možda ima i istinitih događaja. Ali ipak je sve onako kako svatko od nas gleda na svijet. Ne čitam ružne stvari, crnu kroniku, osmrtnice, ne gledam "krvave" filmove i u mojem životu i u obitelj kojoj živim vladaju vedre teme i svi gledamo na život kao na dar koji nam je dan. U mom životu i životima ljudi s kojima sam okružena vlada ljubav, pa niti ne mogu pisati o nečemu što ne živim, da izmišljam neke ružne teme zato što će pojedincima to biti privlačno ili što će se moći usporediti samnom, pa će im biti lakše, jer će znati da ne žive samo oni tužne živote. I zato sam na početku napisala da se neću mijenjati, a tko me voli čitati, drago mi je, a svi vi koji volite totalno drugu krajnost, za svoj ukus pronaći ćete puno više spisatelja, od nas koji smo drugačiji. Inspiraciju tražim u pozitivnim temama, uspješnim ljudima, obiteljima koje šire ljubav, prijateljima koji su na istoj strani mosta kao i ja i tako će ostati, neću se mijenjati!
Primjedbe
Objavi komentar